Moja porodica: Vanja Milačić
Mesto mi je u kući pored dece
Preokupirana brigom za trogodišnju kćerku i dvogodišnjeg sina, Vanja Milačić ipak stiže da glumi u pozorištu i TV serijama, ali je sa filmom, kako sama kaže „na ratnoj nozi". Iako sa svojim partnerom, advokatom Božom Prelevićem ima skladan odnos i dvoje dece - ne žele bračni „papir", pošto su oboje to već jednom oprobali...
PIŠEDragana Dušanić
FOTOMilan Đakov Đale, privatna arhiva
U tačno dogovoreno vreme, nasmejana, doterana i dobro raspoložena glumica Vanja Milačić došla je u kafić preko puta Fakulteta dramskih umetnosti. Iako nije studirala ni diplomirala u toj ustanovi, nego na Cetinju, u šali kaže da je nešto i dalje vuče ka fakultetu i kolegama. Rođena Podgoričanka odavno je nastanjena u Beogradu, koji smatra svojim gradom, jer je ga je zavolela sa svim vrlinama i manama. A teško da bi iko po Vanjinom govoru zaključio da ona nije odavde.
- To sam prelomila u startu i počela da govorim na ekavici, bez problema, smatrajući da tako treba pošto tu živim - objašnjava naša sagovornica, prelepa tridesetčetvorogodišnja crnka krupnih očiju, koju mnogi porede s Anđelinom Džoli.
- Rez je bio potreban i zbog posla. U početku sam dobijala samo uloge Crnogorki, Hercegovki, žena „od kamena". Mogu ja, i volim i takve likove, ali nekako mi je bilo krivo da se samo takvim rolama zadovoljim. Vremenom se, ne moje zadovoljstvo, i to promenilo. Inače, i dok sam živela u Crnoj Gori nit' sam pričala podgorički, nit' cikotički, nit' bilo kojim dijalektom, već samo književnom jekavicom.
Simbina mama
Vanja sve češće pozamljuje glas likovima iz crtaća sinhronizovanim na srpski jezik. Kako reče, taj posao joj pričinjava užitak. Nedavno je učestvovala u radu na sinhronizaciji „Kralja lavova" gde je glumila Sarabi, majku čuvenog lavića Simbe. Ksenija i Lazar jedva čekaju da pogledaju film, a već sada kažu da je njihova mama - i Simbina.
Tri dana bez dece
Početkom decembra Vanja i Boža su proveli tri dana odmarajući se u Sloveniji. Sami!
- Bilo je divno! Baš smo se naspavali! Kakvo je vreme bilo? Ma nije nas zanimalo, jer nismo izlazili iz hotelskog kompleksa u termama, malo smo bili u bazenu, pa u velnesu, onda u sauni... Decu su čuvale osobe od poverenja - moja mama i Dada, naša bebisiterka.
Griža savesti
U septembru Ksenija i Lazar su krenuli u vrtić, odnosno jasle koje se nalaze nedaleko od njihovog doma, na Novom Beogradu.
- U početku nije bilo lako, trebalo je vremena da se adaptiraju na novu sredinu, drugare, navike… Pogotovo Lazar, koji je po rečima vaspitačice bio bebast i morao je da stigne drugare u svemu. Imala sam grižu savesti kad god sam ih ostavljala, a oni su nevoljno na to pristajali. Ali, privikli su se i sada je super. Upisali smo ih u vrtić jer smatramo da je to za njihovo dobro, a ne zato što smo morali. Sa vršnjacima su, naučili su mnogo toga za samo nekoliko meseci, sami se skidaju i oblače, jedu, Lazar ide na nošu… Provodim mnogo vremena sa decom, pričamo, igramo se, ali vrtić je dodatni plus u njihovim životima.
Sa filmom u svađi
Iako je stabilne glumačke temelje izgradila na pozorišnim daskama, širu popularnost Vanja je stekla ulogama u TV serijama „Vratiće se rode", „Gorki plodovi" i „Moj rođak sa sela". Sa filmskim rolama nema sreće. Čak joj ne pomaže ni to što je nazivaju našom Anđelinom Žoli, zbog fizičke sličnosti sa holivudskom zvezdom.
- Kao da smo film i ja u svađi. Nikako da budem na velikom platnu. Što se Anđeline tiče, prijaju mi poređenja sa njom. A kome ne bi, kad je ona jedna od najlepših žena na svetu!? Doduše, ja sebe baš ne vidim u nekim akcionim trilerima, ali nikad se ne zna...
Samo da ostanemo normalni
Vanja ima posla preko glave, igra u pozorištu, snimila je i dve serije koje se trenutno emituje na malim ekranima, „Nepobedivo srce" i „Cvat lipe na Balkanu", a tu su i njena dva mališana, koje je rodila jedno za drugim...
- Kao majka dvoje dece, koja još nisu izašla iz pelena, i pri tom su hiperaktivna, u 2011. radila sam i više nego što sam očekivala - navodi naša sagovornica, koja sa poznatim advokatom Božom Prelevićem ima trogodišnju kćerku Kseniju i godinu dana mlađeg sina Lazara. - Deca su mi na prvom mestu i srećna sam što mogu sa njima da provodim vreme i uživam u njihovim šalama, vragolijama, igrama, odrastanju. Svaku novu godinu dočekujem sa željom da svi u mojoj porodici budu pre svega zdravi i da ostanemo normalni, kao i do sad. Posla je bilo i biće ga, a osećam se nekako privilegovanom, što nisam prinuđena da prihvatim sve što mi se nudi, nego samo ono što mi odgovara.
Boža i njegova 18 godina mlađa partnerka nisu venčani, a glumica smejući se priča kako umalo da ih ne upišu pri nedavnom popisu stanovništva:
- Došla anketarka, u kući buljuk dece, viču, skaču, a Boža i ja odgovaramo na njena pitanja… Žena me, između ostalog, pita za ime bračnog druga, a ja kažem nemam ga. Ona će: „A vanbračni?", kod mene isti odgovor… Pita čija su deca, da nismo Boža i ja možda u srodstvu, a nas dvoje u glas kažemo da nismo. Nije bilo opcije koja odgovara našem slučaju! Mi smo dvoje ljudi, koji se vole, imamo kćerku i sina, živimo zajedno, jer nam se tako dopada… Ja volim da kažem da je Boža moj dečko! Oboje smo bili u braku, ali ne želimo više taj papir koji nekog treba da veže i obaveže…
Vanja je bila udata ali sa bivšim mužem nije u kontaktu. Ni privatno, ni poslovno. Smatra ga izuzetnim umetnikom, kako kaže, genijem režije. A o Božinoj bivšoj supruzi ima samo reči hvale:
- Ona je fenomenalna žena, sa kojom Boža ima sina Luku! U kontaktu smo, viđamo se, često smo na porodičnim okupljanjima. Kad su ljudi civilizovani, onda i njihov razlaz može da bude normalan. Luka je divan mladić, vaspitan, pametan, student prava sa visokim prosekom ocena, živi sa majkom, ima i divnu devojku... Ksenija i Lazar obožavaju velikog batu. A i on njih. Odlično se slažemo! Inače, moj termin za porođaj sa Lazarom je bio 23. novembar, baš na Lukin rođendan. Proslavljali smo, ja sam skakutala, da bi i sama malo „pogurala" i pokazala da su lekari dobro predvideli sinovljev dolazak, priželjkujući da ubuduće slavimo dva rođendana istog datuma. Ali, morali smo da sačekamo još dva dana, Lazar je odlučio da je 25. novembar pravi trenutak da se pojavi pred nama.
Čistim, perem, peglam...
Iako je Vanja savremena, mlada i lepa žena, ona za sebe kaže da je po mnogim pitanjima - u pećinskom dobu!
- Ženama je danas mnogo teže nego ranije. Rastrzane su brojnim obavezama, brinu o domaćinstvu, porodici, grade poslovne karijere, trude se da doprinesu u svim sferama... Ma kakva emancipacija! Jeste da smo u XXI veku, ali moje mišljenje razlikuje se od većine, pa imam običaj da kažem da sam pećinska žena! Nama je mesto u kući, pored dece! To je prioritet!
Iako je između njene deca vrlo mala razlika, 14 meseci zapravo, Vanja nijednog trenutka ne pominje da joj je bilo teško da iznese dve uzastopne trudnoće, niti porođaje. Naprotiv:
- Za mene su moji porođaji bili božanski lepi, nezamenjivo iskustvo, prirodni, bez epidurala, na šta sam veoma ponosna. Možda bi mi pomogao, ali ga nisam htela. Porođaji su bili kratki, užasno bolni i bučni! Taj osećaj kad dete treba da izađe je najveći bol i najlepši osećaj! Na nogama sam oba puta bila već dva sata kasnije.Mislim da je to posledica poverenja u lekara Dragana Jeremića i babicu Ivanu Babok koji su me psihički pripremili, opustili i hrabrili oba puta na isti način i na istom stolu. Inače, ja imam strah od svega što mi je nepoznato. Zato sam se pred prvi porođaj temeljno pripremala. Želela sam da olakšam dolazak svom detetu na svet, pa sam odlazila na vežbe, a išla sam i u obilazak porodilišta. I baš sam upala u GAK „Narodni front" kada se porođala jedna naša poznata estradna dama, a tamo opsadno stanje... - priča Vanja i dodaje da Boža nije prisustvovao njenim porođajima: - Nije mu ni bilo mesto tamo! Bar ja tako smatram, iako danas mnogi muškarci žele da prisustvuju tom činu.
Milačićeva je veoma zadovoljna kako ona i njen životni saputnik funkcionišu. Kaže da su lepo napravili podelu poslova:
- Naravno da ja čistim, perem, peglam, kuvam... imam i pomoć u kući, ali znam, umem i volim da sve sama radim. Moje je da vodim računa o domaćinstvu i potomcima! A pećinska žena u meni reći će da je na Boži da ide u lov i obezbedi pare. On menja sijalice, ali ja otpušavam cevi kad treba. Što se dece tiče, naravno da je on zreliji, iskustvo je stekao sa Lukom, pa tako kad se u pojedinim trenucima ja uspaničim, Boža je taj koji smiruje situaciju.
Volela bi Vanja da ima više vremena za druženje sa dragim ljudima, čitanje, gledanje filmova i za putovanja. Ipak, zadovoljna je kako organizuje svoju dokolicu.
- Luka mi je preporučio teretanu u koju idem obično tri puta nedeljno. Da se razumemo, ne želim ja pločice na stomaku, ali volim da sam u dobroj formi. Stižem jednom mesečno kod pedikira, kozmetičara... Ne trošim mnogo vremena na doterivanje, za petnaestak minuta sam spremna - napominje naša sagovornica, koja slobodno vreme rado provodi i sa svojim koleginicama: - Družim se sa Jelenom Đokić, Bobom Latitović, Ljubinkom Klarić, Anđelikom Simić, Vanjom Ejdus, a sa Dobrilom Bobom Stojnić sa kojom igram zajedno u predstavi „Frida Kalo"i okumila sam se. Nismo mi našle zajednički jezik samo po glumačkoj liniji, nego imamo brojnih dodirnih tačaka, interesovanja, na istoj smo talasnoj dužini - objašnjava Vanja Milačić.